Priča o DNK
Genetska informacija čovjeka je zabilježena u kemijskoj strukturi deoksiribonukleinske kiseline (DNK). DNK je pohranjena u posebnim strukturama stanične jezgre, koje zovemo kromosomi. Jezgra zdrave ljudske stanice sadrže 46 kromosoma, odnosno 23 para (u svakom paru jedan kromosom potječe od oca a drugi od majke). U svrhu lakše identifikacije, pojedini parovi kromosoma označeni su brojevima od 1 do 22. Posljednji par predstavljaju spolni kromosomi koji su označeni kao X i Y. XX kromosomi znače „ženski“ spol, dok XY znači „muški“.
Kao rezultat spolnog razmnožavanja naše tijelo može proizvesti posebnu stanicu – spolnu stanicu (jajašce ili spermij), koja sadrži točno polovicu od 46 kromosoma, tj. 23 kromosoma. Nakon spajanja jajašca i spermija, kombinacija 23 majčina i 23 očeva kromosoma čini novi organizam zvan embrij ili zametak, koji ponovno ima 46 kromosoma. Stanice kćeri nastale njegovim dijeljenjem sadrže isti broj kromosoma.
Trisomija – slučajna greška u diobi stanice
Vrlo brzi razvoj i intenzivna dioba stanica u ranoj fazi nakon oplodnje jajašca ponekad dovedu do slučajne greške u staničnoj diobi i do abnormalnosti u broju kromosoma. U nekim slučajevima, formira se suvišna kopija nekog od kromosoma, te su umjesto dva prisutna tri ista kromosoma. Tada govorimo o trisomiji, koja ima izuzetno ozbiljne posljedice za daljnji razvoj fetusa.
Trisomija nije naslijeđeni genetski poremećaj na koji ukazuje obiteljska povijest. U osnovi se radi o potpuno novoj abnormalnosti, koju uzrokuje nepravilno sazrijevanje jajašca. Najpoznatija vrsta je trisomija 21 – Downov sindrom. Značajno rjeđa je trisomija 18 (Edwardsov sindrom) i trisomija 13 (Patauov sindrom).
Abnormalnosti u broju spolnih kromosoma X i Y su također česte, ali njihov rizik nije predmet uobičajenih testova probira. Rizik od trisomije raste s dobi majke.
| Rizik rođenja djeteta s Downovim sindromom u odnosu na dob majke: | |||
| Dob majke | 30 godina | 40 godina | 50 godina |
| Stopa rizika | 1 : 1000 | 1 : 100 | 1 : 10 |
Posljedice kromosomskih poremećaja
Downov sindrom — trisomija 21
Downov sindromom je uzrokovan trisomijom 21, odnosno postojanjem jednog kromosoma 21 viška.
Samo dvije trećine trudnoća s Downovim sindromom će završiti normalnim porođajem. Oko 30 % trudnoća završava pobačajem.
Ova bolest ima ozbiljan utjecaj na cjelokupno stanje i rast, kao i na oblik djetetovog tijela. Karakterizirana je osobitim crtama lica i različitim stupnjem psihičkih i mentalnih poremećaja. Česte komplikacije uključuju imunološke i krvožilne poremećaje kao i probavne smetnje. Djeci s trisomijom 21 je potrebna posebna zdravstvena skrb, ovisno o stupnju njihovog invaliditeta. U nekim slučajevima, simptomi Downovog sindroma mogu biti blagi te dopuštaju duži život.
Edwardsov sindrom — trisomija 18
Edwardsov sindrom javlja se u slučajevima kada tijekom razvoja embrija dođe do stvaranja jednog kromosoma 18 viška. Posljedice ovog poremećaja kromosoma su teške – dijete se rađa s niskom porođajnom težinom, abnormalno oblikovanom glavom, malom vilicom i ustima, često s rascjepom usne ili nepca. Ove bebe pate od teškoća s disanjem i hranjenjem. S ovim su poremećajem često udružene srčane bolesti. Prognoza je vrlo nepovoljna.
Trudnoće s Edwardsovim sindromom su praćene visokim rizikom od pobačaja, a većina živorođene djece ne doživi više od jedne godine.
Patauov sindrom — trisomija 13
Trisomija 13. kromosoma naziva se Patauov sindrom. Trisomija 13 je ozbiljna genetska bolest, koja može utjecati na sve organe tijela, uključujući mozak, srce i bubrege. Djeca se ponekad rađaju s rascjepom nepca ili deformiranim udovima. Pojedinci s ovom urođenom malformacijom imaju vrlo malu mogućnost preživljavanje.
Trudnoće s Patauovim sindromom karakterizira visoki rizik od spontanog pobačaja ili mrtvorođenosti.
Ostali rizici
Kromosomske abnormalnosti mogu uzrokovati mnoge druge poremećaje s ozbiljnom kliničkom slikom i lošom prognozom.
Chromosomal abnormalities can cause many other disorders with a serious clinical picture and an unfavourable prognosis.
Dijagnostika kromosomskih poremećaja
Tijekom trudnoće, sve trudnice prolaze nekoliko probirnih testova za provjeru zdravstvenog stanja nerođenog djeteta i trudnice same.
1. Biokemijski prenatalni probir
Biokemijski prenatalni probir određuje rizik od Downovog sindroma (trisomija 21), Edwardsovog sindroma (trisomija 18) i defekata otvorene neutralne cijevi ili prednje trbušne stijenke.
Stopa rizika određena je na temelju životne dobi majke i vrijednosti individualnih biokemijskih ili ultrazvučnih parametara.
U I. tromjesečju se od biokemijskih parametara određuju trudnički plazmatski protein-A (PAPP-A) i slobodna beta podjedinica humanog korionskog gonadotropina (ß-HCG). Od parametara ultrazvuka najvažnija je vrijednost NT (nuhalni nabor). Mjerenje mora izvršiti iskusni ultrasoničar s certifikatom i zahtijeva odgovarajuću opremu.
U II. tromjesečju se određuje AFP – alfa fetoprotein; humani korionski gonadotropin (HCG) i nekonjugirani estriol (uE3).
Prema parametrima upotrebljenim u probirnom testu razlikujemo sljedeće vrste testova:
- kombinirani test (samo biokemijski parametri I. tromjesečja + NT),
- triple test (samo biokemijski parametri II. tromjesečja),
- serumski integrirani test (biokemijski parametri I. i II. tromjesečja, zajednička evaluacija nakon krvnog testa II. tromjesečja),
- integrirani test (biokemijski parametri I. i II. tromjesečja + NT, zajednička evaluacija nakon krvnog testa II. tromjesečja).
Ovisno o testu, moguće je otkriti 70 – 95 % fetusa s Downovim sindromom. U praksi, 3 – 7 % zdravih plodova test označi pozitivnima tj. s povećanim rizikom od kromosomskih poremećaja (lažno pozitivni rezultati).
Zbog toga bi trudnice kod kojih je test pozitivan trebale proći zahtjevnije specifične testove, kao što su amniocenteza, biopsija korionskih resica, ehokardiografija, itd. Ovi testovi bi trebali potvrditi ili isključiti rizik pretpostavljenih oštećenja fetusa.
Pozitivan test ne znači da će se Vaše dijete roditi oštećeno. To samo znači da je rizik veći i i nužno je daljnje ispitivanje, koje će isključiti ili potvrditi oštećenje.
2. Ultrazvuk
Ultrazvuk je važna vrst pregleda u trudnoći. U periodu između kasnog prvog i ranog drugog tromjesečja, ultrazvučni pregled nuhalne translucencije se izvodi da bi se izmjerila debljina nuhalnog nabora. Ovaj test može otkriti je li vjerojatno da Vaša beba ima Downov sindrom. U ovom periodu, pregledava se morfologija ploda kako bi se isključile teške malformacije. Ova dijagnostika mora biti u rukama vještog stručnjaka i zahtijeva odgovarajuću opremu.
3. Amniocenteza
Amniocenteza je postupak koji uključuje uzimanje uzorka amnionske tekućine iz maternice. Alternativa amniocenteze u ranim fazama trudnoće je biopsija korionskih resica, što uključuje ispitivanje fetalnog dijela posteljice. Obje su invazivne kirurške procedure koje se obavljaju uvođenjem igle kroz trbuh u maternicu.
Za ispitivanje uzoraka primjenjuju se genetske laboratorijske tehnike. Prije mikroskopskog pregleda broja kromosoma i drugih parametara, fetalne se stanice uzgajaju u laboratorijskim uvjetima. To se zove kariotip i koristi se za procjenu svih 23 para kromosoma.
Amniocenteza je invazivni test koji nosi određene rizike. (Općenito utvrđeni rizik od spontanih pobačaja u vezi s amniocentezom ili biopsijom korionskih resica je 0,5 – 2 %).
Patients’ and Doctor’s Views
Ključno je moći primijeniti rezultate najnovijih istraživanja i razvoja u praksi vidjeti trudnice kojima je prenatalni genetski test pomogao uživati u trudnoći, bez nepotrebnog stresa.